Gajret, braćo

Godina 1903. je bila izuzetno važna prekretnica u kulturnom i prosvjetnom životu muslimana u Bosni i Hercegovini – osnovano je društvo „Gajret“. Misija ovog društva je bila pomaganje muslimanskim učenicima srednjih i visokih škola u Bosni i Hercegovini i Austro-Ugarskoj Monarhiji. Osnivači “Gajreta” bili su Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić, ujedno i osnivači časopisa “Behar”. Naziv je društvo, kako kaže Gajretova spomenica, dobilo po obraćanju jednog od osnivača društva u akciji prikupljanja dobrovoljnih priloga za đake koji su ostali bez stipendije riječima: „Ha, gajret, braćo, ako Boga znate“. Riječ gajret arapskog je porijekla i znači trud, nastojanje ili pomoć. Pored stipendija, društvo je osnovalo i konvikte (ustanove u kojoj đaci imaju stan i hranu) za srednjoškolce u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Bihaću i Foči. Pored osnivanja časopisa “Gajret” i kalendara, društvo je pokrenulo svoju biblioteku, a kasnije i banku, koja se zvala “Gajret-banka”. Društvo “Gajret” održavalo je i razne kurseve za opismenjavanje i unapređivanje društva. Naročito važne kulturno-obrazovne aktivnosti su bile na polju osposobljavanja za rad ženske muslimanske omladine. Od 1923. godine „Gajret“ djeluje u Beogradu, pomažući školovanje omladine na visokim školama u tom gradu. Među Gajretovim stipendistima su bili Meša Selimović, Ćamil Sijarić, Zija Dizdarević, Hamza Humo i Džemal Bijedić. Zanimljivo je kako se finansirao „Gajret“: članarinama, legatima, poklonima, dobrovoljnim prilozima, prihodima od društvenih knjiga i novina, prihodima od raznih artikala koje je „Gajret“ izdavao (od ulaznica za zabave do tombole). Programi koji su pomagali finansiranje društva su bili druženja, svadbe, mevludi, zabave, teferiči. Dobrovoljni prilozi mogli su se ubirati u novcu i naturi (žito, suho voće), a značajan izvor prihoda bile su kurbanske kožice, koje su se prikupljale za Kurban bajram. Godine 1945. „Gajret“ se uklapa u „Preporod“, novoosnovano muslimansko društvo.