Prostori zajedništva

Mjesto klanjanja i zajedničke molitve muslimana, džamijaIslamska bogomolja, je sastavni dio mnogih čaršija koje se formiraju po dolasku Osmanskog carstva u Bosnu i Hercegovinu. Pored molitvenog prostora, uz džamije su obično čitavi arhitektonski kompleksi u kojima teče svakodnevni život čaršije: česme, šadrvaniJavna česma koja se gradi uz arhitektonske objekte, medreseViša muslimanska vjerska škola i škole. Jedan takav arhitektonski kompleks je podignut u Tuzli: Čaršijska ili Hadži Hasanova džamija iz 16. stoljeća. Njen osnivač je Hadži Hasan, prema kojem je i mahala oko džamije dobila ime. Hadži Hasan je značajne dijelove suvlasništva u proizvodnji soli, po čijim rudnicima je Tuzla i danas poznata, zavještao za potrebe gradnje i izdržavanja džamije. Tuzlanska džamija je izgrađena prema kanonu po kojem je napravljen veliki broj džamija u Bosni i Hercegovini: u obliku kocke. Sa bočne strane se nalazi minaretVisoki toranj džamije (munara) – kula pri čijem se vrhu nalazi prostor sa kojeg mujezin poziva na namaz. Do devedesetih godina prošlog stoljeća, ova džamija se smatrala najvećom i najznačajnijom džamijom u tuzlanskom kraju jer nije bila isključivo prostor za namazMolitva, nego i općenito prostor za okupljanje muslimana. Nerijetko su su se džamije koristile za javna okupljanja kod sudskih postupaka, ali i za okupljanje radi javnih objava. Također, džamije su bile važno okupljalište djece – djeca su se u džamijama okupljala da bi pisala domaće zadaće. Često su džamije služile i kao sklonište ili konačište za putnike. I tuzlanska džamija se, kao i druge bosanskohercegovačke džamije, arhitektonski mijenjala kroz historiju, a njena je važnost u životu čaršije prevazilazila isključivo vjerske potrebe zajednice – džamije su mjesto molitve, zajedništva, susreta i razgovora.