Umjetnost lijepog pisanja

Od 15. pa sve do 20. stoljeća u Bosni i Hercegovini je cvjetala umjetnost islamske kaligrafije. Pošto islamski propisi zabranjuju slikanje i vajanje likova, islamska umjetnost se bazirala na lijepo ispisivanje teksta – kaligrafiju. Kaligrafski zapisi su od najranijih dana bili zapisivani tradicionalnim materijalima i priborima, a to je trščano pero – kalem i tuš – murekeb. Arapsko pismo se u Bosni i Hercegovini nalazi na kamenu, kao tarihi na portalima sakralnih i profanih objekata. Također, tu su kodeksi i dokumenti. Međutim, veliki korpus različitih kaligrafskih pojava arapskog slova u Bosni i Hercegovini predstavljaju kaligrafski paneli – levhe, koje ukrašavaju sakralne prostore (džamije, tekije, turbeta), ali i privatne domove. Levhe preuzimaju ulogu vodećeg kaligrafskog medija u Bosni i Hercegovini. Naročitu zanimljivost predstavlja slikanje na vodi (ebru) i slikanje pomoću ogledala. Levhe su se najčešće izrađivale na papiru, potom su se kaširale na karton ili drvo, te ukrašavale pozlatom i iluminacijom. Umjetnost levhe je zasnovana na različitim vrstama pisma i načinima pisanja: u geometrijskim oblicima, u obliku slike predmeta ili predstave teksta u obliku tijela životinje. Jednu takvu levhu, u obliku ptice, je napravio Mehemed Hadžimejlić 1935. godine. Pored iscrtanih slova ispunjenih tušem i kistom, na radu se nalaze crtački voluminozno obrađeni dijelovi grane na kojoj stoji ptica. Kaligrafi su se školovali u medresama po BiH na predmetu krasopisa ili u inostranstvu (najčešće u Istanbulu). Mehemed Hadžimejlić je završio Gazi Husrev-begovu medresu, a pored kaligrafije se zanimao i za astronomiju i književnost. Aktivno je poznavao arapski, turski, mađarski i njemački jezik. Dok je boravio u vojsci, zbog posebno lijepog rukopisa, raspoređen je na službu u Arhivu Vrhovnog štaba vojske Kraljevine Jugoslavije, gdje je prepisivao strogo povjerljive dokumente. Njegov rad se danas čuva u privatnoj arhivi porodice Hadžimejlić.