Unutrašnji svijet Aladže

Džamija koja je zbog svojih proporcija bila uzor i kanon u izgradnji većih islamskih bogomolja u Bosni i Hercegovini je Aladža džamija u Foči. Ona se od izgradnje do danas ističe po unutrašnjoj dekoraciji. Kako u džamijama nema antorpomorfnih prikaza svetaca, Aladžom dominira dekoracija u vidu kaligrafskihUmjetnost lijepog pisanja, stiliziranih zapisa na arapskom jeziku. Dekorativna plastika fočanske Aladže ispunjava kamene površine mihrabaNiša u zidu džamije koja je uismjerena u pravcu Mekke, kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme molitve, mimberaProstor u kojem stoji predvodnik molitve imam i mahfilaGalerija/balkon u džamiji. Mihrab ili molitvena niša je dekoriran biljnom ornamentikom, u čijem centru je cvijet nara. Između lišća se prepliću vriježe, dok je iznad centralnog motiva uklesana rečenica iz Kur’anaSveta knjiga muslimana. Kameni mimber ili propovjedaonica je, također, izveden u kombinaciji floralne dekoracije i kaligrafije. U desnom uglu džamije je mahfil ili galerija. Aladžu je, osim dekorativne plastike, proslavilo i zidno slikarstvo. Ono prekriva sfernu površinu kupole i dijelove zidova u unutrašnjosti. Zidno slikarstvo Aladže je nastalo neposredno po završetku same građevine, 1550/1551. godine. Raspoređujući na površine zidova pojedine dekorativne elemente, nepoznati slikari Aladže su se morali ugledati na ornamentalne sisteme ostvarene u djelima različitih tehnika i iz različitih izvora. Na osnovu putopisa Evlije Čelebije i njegovog detaljnog opisa Aladža džamije iz 1664. godine, znamo da je glavni arhitekta bio Ramadan-aga, a da su u izgradnji objekta učestvovali razni umjetnici, među kojima su bili i domaći dubrovački majstori. Zajedničkim radom, ovi majstori su napravili džamiju koju, zbog vedrih boja i vješto izvedenih dekoracija, prozvaše šarena ili Aladža džamija. „Putovao sam i mnoge gradove pohodio, ali ovakvo mjesto još nisam vidio.“ – zapisao je Evlija Čelebija, opisujući šarenu fočansku ljepoticu, koja se ogleda u bistrim vodama rijeke Ćehotine.