Dovište u raspuknutoj stijeni

U mjestu Prusac, između Bugojna i Donjeg Vakufa, je, prema legendi, živio i djelovao islamski učenjak i derviš Ajvaz-dedo. On je došao u Bosnu za vrijeme vladavine sultana Fatiha II i dobio zadatak da u Bosni širi islam. Ajvaz-dedo je narodu objašnjavao vjeru na blag i jednostavan način. Također, pomagao je ljudima u rješavanju njihovih svakodnevnih problema. Prusac je imao problem sa vodosnadbijevanjem. Grad je bio rastavljen od rijeke cijelim jednim brijegom, koji je bilo nemoguće probiti. Narodna predaja kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana uzastopno ranom jutarnjom molitvom (sabah-namazom) obraćao Bogu da stijenu rastavi. Četrdeseto jutro, učeći dovu nakon sabah-namaza, je zaspao. Sanjao je kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio, stijena je bila rastavljena. Legenda kaže da je Ajvaz-dedo, uz pomoć mještana, sagradio vodovod od drvenih tomruka (cijevi) i proveo ga kroz spomenutu stijenu do Prusca. Ovaj vodovod, obnovljen nekoliko puta, koristio je mještanima Prusca sve do 1931. godine, kada je Higijenski zavod iz Banja Luke napravio moderan vodovod. Ne zna se tačno kada se stijena u Pruscu počela posjećivati kao dovište, ali je ovo mjesto, poznato kao Ajvatovica, počelo okupljati vjernike iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Pohod Ajvatovici podrazumijeva niz vjerskih i narodnih običaja: obavljanje jutarnje molitve na otvorenom prostoru, učenje molitvi (dova), pijenje kafe i čaja, formiranje povorke konjanika i hodočasnika, derviška učenja, prolazak kroz stijenu i vjersko predavanje. Priča o Ajvaz-dedi, koji je učinio hajr za svoju zajednicu, inspiracija je brojnim vjernicima da posjete Ajvatovicu i upućuju molitve (dove) svake godine.