Živjeli mladenci – kume plati cipelu

Evo kako je početkom dvadesetog stoljeća izgledalo vjenčanje kod bosanskohercegovačkih katolika. Prošnja se obavi subotom uvečer, a u nedjelju ujutro vjernici idu u crkvu na pokaz prstena. Na sam dan vjenčanja, svatovi kreću po mladu uz darivanje i kićenje. Nakon crkvenog izlaganja značenja sakramenta(od latinskog: sacramentum - zakletva, obaveza) je ime za kršćanske obrede kao što su krštenje, krizma, euharistija, za koje se vjeruje da potječu od samog Isusa Krista kao znaci Božanske milosti ili simboli duhovne stvarnosti. ženidbe, počinje veselje, na kojem se uz muziku, hranu i piće zvanice zabavljaju i uživaju. Dok se svi vesele, jedna osoba je na tajnom zadatku. Njen je zadatak da neopaženo ukrade i sakrije mladinu obuću. Pokušavajući da bude što manje uočljiv, kradljivac se polako povlači sa veselja. Nakon što pronađe obuću, čeka prigodan trenutak i, dok su svi zauzeti pjesmom i veseljem, on uzima cipelu. Poslije sakrivanja cipele, ta osoba se vraća i pridružuje veselju kao da se ništa nije dogodilo. Nakon okončanja slavlja, svatovi se razilaze i mladenci pokušavaju otići kući. Tada mladenka saznaje da joj nedostaje cipela. Kreće bezuspješna potraga. Nakon nekog vremena, mladenci shvate da je potraga uzaludna. Tada je kum prinuđen da otkupi cipelu. Poslije cjenkanja, kum pokušava da što jeftinije prođe, dok druga strana želi postići što veću cijenu. Uz šaljivo nadmudrivanje, postiže se kompromis. Danas se vjenčanja uglavnom proslavljaju u ugostiteljskim objektima, pa je teško ukrasti mladenkinu cipelu. Ponekad se, ipak, vješti kradljivci sjete ovog starog običaja i zasluže mali dar od kuma za mladenkinu cipelu.

Link

Embed

Copy and paste this HTML code into your webpage to embed.