Od BiH do Arabije: putovanje života

U Bosni i Hercegovini se od davnina pridavala velika pažnja svetim putovanjima. Hadždž u islamu predstavlja petu dužnost – to je putovanje u Meku, najveće islamsko svetište, s ciljem obavljanja određenih vjerskih obreda. Zamislite kako su u prošlosti izgledala putovanja iz Bosne i Hercegovine u Arabiju? Putovanje konjima je iziskivalo velike fizičke napore, velika materijalna sredstva i bilo je rizično za zdravlje i život hodočasnika. Putovanje života je ponekad trajalo mjesecima i više. Uprkos tome, u Bosni i Hercegovini je, recimo, 1893. godine hadž obavilo 119 osoba. Hadžije su se ispraćale na hadž i dočekivale po povratku. Često su hadžije vodile dnevnike i zapisivale svoje doživljaje. Običaji opremanja i dočeka hadžija su bili različiti u bosanskohercegovačkim gradovima. U Posavini su se, na primjer, u povorkama djece izgovarale različite molitve. Običaj je bio da se prije odlaska na hadž uradi neko dobro djelo. Tako su po Bosni i Hercegovini građene česme i različiti objekti kojima se unapređivao život zajednice. U Bužimu je postojao običaj da se na hadž polazilo sa kamena posebno izgrađenog ispred džamija, koji je služio kao polazna tačka hadžijama. Kamen je dobio ime Hadžijin–taš (Hadžijski kamen). Budući hadžija bi po završetku molitve i izlasku iz džamije stao na kamen (na kojem je uklesano njegovo ime i datum polaska), tražio oprost (halal) od članova porodice i prijatelja, a nerijetko bi obasuo djecu slatkišima i sitnim novcem. Potom se sa kamena penjao na konja i započinjao putovanje. Danas se uz Staru drvenu džamiju u Bužimu nalazi skupina hadžijskog kamenja, za koje se pretpostavlja da datira iz 19. i 20. stoljeća – kamenje koje podsjeća na imena hadžija koji su mjesecima putovali od Bosne i Hercegovine do Arabije, a iz Arabije se vraćali sa novim iskustvima, utiscima i poklonima.