Priča o putu svete knjige od rukopisa do police

Čuvanje svete knjige u islamu, koja se zove Kur’an, smatra se izuzetno vrijednim i odgovornim zadatkom. Kakav je odnos muslimana u Bosni i Hercegovini prema svetoj knjizi koja je, prema islamskom učenju, objavljena posljednjem poslaniku Muhammedu? U jeziku muslimana koji žive u Bosni i Hercegovini se umjesto glagola „čitati“ uz riječ Kur’an koristi glagol „učiti“. Prvi prijevod Kur’ana na našem govornom području je sa francuskog jezika uradio svećenik Mićo Ljubibratić u Beogradu 1895. godine. Prevođenje Kur’ana je, zbog kompleksnosti arapskog jezika i stilske posebnosti ove knjige, veliki izazov kojim su se u Bosni i Hercegovini bavili brojni učenjaci. Kur’an se čuvao usmenim i pismenim putem. Ljudi koji usmenim putem čuvaju Kur’an tako što ga znaju napamet nazivaju se hafizi. Historičar Hamdija Kreševljaković navodi da, iako Sarajevo prednjači s brojem hafiza, u porodici begova Kulenovića u Kulen Vakufu je od davnina bilo bar po nekoliko hafiza, a da se u porodici Muftića u Banjoj Luci također generacijama njegovao hifz. Prvi primjerci Kur’ana koji dolaze u naše krajeve pisani su na Istoku. Među muslimanima BiH se vrlo rano razvila umjetnost prepisivanja Kur’ana, koje se često obavljalo u medresama. U Foči je krajem 16. stoljeća djelovao i jedan skriptorij. Prepisivanje se ponekad vršilo i u grupi, na posebno prepariranom papiru. Potom su se rukopisi predavali mudželetima. Korice su rađene od kože, dok su iluminirani motivi bili nerijetko izvedeni u pozlati. U konačnici je sveta knjiga, često umotana posebnim tkaninama, dolazila na najviše police ili u najznačajnije sehare bosanskohercegovačkih domova. Koliko je važna sveta knjiga u životu bosanskohercegovačkih muslimana pokazuje narodni običaj da se prilikom useljenja u novu kuću prvo unese Kur’an i hljeb.