Mapa BiH |
Sarajevo |
---|---|
Priče o Naslijeđu |
Kultura, Ličnosti, Simboli |
Vremeplov |
XIX st., XX st. |
Moše Atijas alias Zeki-efendija
Da bi se danas neko smatrao poliglotom, mora govoriti pet ili više jezika. U 19. stoljeću jedan rođeni Sarajlija, Jevrej, govorio je osam. Baš poput njega, i njegov nadgrobni spomenik je višejezičan.
Moše Atijas, poznatiji kao Zeki-efendija Rafaelović, jedna je od najistaknutijih ličnosti među bosanskim Sefardima. Njegova su postignuća uveliko unaprijedila jevrejski kulturni život. Rodio se u Sarajevu 1845. godine u jednoj od najstarijih i najpoznatijih sarajevskih sefardskih porodica. U Sarajevu je završio ruždijuIslamska niža srednja škola, kao jedan od rijetkih nemuslimana, koji je pohađao ovu vrstu srednje škole, a kasnije nastavlja školovanje u Carigradu. Paralelno sa školovanjem, učio je strane jezike i govorio ih je osam: hebrejski, turski, grčki, talijanski, engleski, francuski i dva maternja, bosanski i judeošpanski. Po završetku školovanja i povratku u BiH, obavljao je visoke državne dužnosti u tadašnjoj Vilajetskoj, a potom i austro-ugarskoj upravi.
Svoj nadimak efendija dobio je zbog činjenice da je u potpunosti prihvatio osmanske običaje, što se, između ostalog, ogledalo na njegovoj vanjštini. Oblačio se „a la turka“, a sastavni dio njegovog svakodnevnog izgleda bio je fes. Bio je jedan od osnivača i aktivni član društva „La Benevolencija“. Prvi se od bosanskih Sefarda zanimao za „Historiju bosanskih Jevreja“. Autor je „Sarajevske Megile“, historijske priče o istinitom događaju iz 19. stoljeća, u kojem su sarajevski muslimani spasili svoje komšije Jevreje od samovolje tadašnjeg namjesnika. Čitanje ove priče danas je neizostavan obred prilikom obilježavanja i proslave praznika slobode – Sarajevskog Purima, kojim se Jevreji prisjećaju spašavanja svojih predaka.
Umro je u Sarajevu 2. jula 1916. godine i sahranjen u Jevrejskom groblju Borak. Svi listovi koji su izlazili u to doba u Sarajevu zabilježili su njegovu smrt. Njegov nadgrobni spomenik jedinstveni je primjerak na svijetu. Karakterističan je po epitafu ispisanom na tri jezika: bosanskom, hebrejskom i turskom pisanim arapskim pismom. Do sada, epitaf sličan njemu, ispisan na tri jezika, još nigdje nije evidentiran.
Saznaj više
Svoje slobodno vrijeme Moše Atijas provodio je na sakupljanju i prepisivanju sefardskih romansi i poslovica. Uz to je i sam bio pjesnik, a pisao je i novele, satire i sjećanja. Njegova „Historija bosanskih Jevreja“, koju je dugo i predano istraživao, objavljena je u pet nastavaka u listu „La Alborada“.
Bitan događaj iz prošlosti sarajevskih Jevreja, koji se danas proslavlja kao praznik Sarajevski Purim, sačuvan je od zaborava upravo zahvaljujući njemu. Među zarobljenima u tom događaju našao se i tadašnji glavni sarajevski rabin Moše Danon, koji je smatran duhovnim vođom. Rav Moše Danon je nakon svoje smrti proglašen svetom osobom i gotovo bi bio zaboravljen da svojim svetim duhom nije „intervenirao“ kod Zeki-efendije. Predanja govore da je Moše Danon došao u san Zeki-efendiji, i to u periodu njegove teške bolesti. Svoje ozdravljenje pripisao je ovoj posjeti. To je bio razlog da se zainteresira i istraži ovaj događaj i svetu ličnost. Sve spoznaje sabrao je u djelu „Sarajevska Megila“, koje je napisao ladino jezikom. Možda bi i ovo djelo do danas ostalo nepoznato da ga 1926. godine sa ladina na bosanski jezik nije preveo književnik Isak Samokovlija. Zeki-efendija je začetnik organiziranog hodočašća na grob Moše Danona, koje je i danas jedino svetilište Jevreja u Evropi.
Izvori i literatura
Levi, Moric. 1996. Sefardi u Bosni. Sarajevo.
Nezirović, Muhamed. 2000. Historija bosanskih Jevreja Moše (Rafaela) Atijasa – Zeki efendije. U: Prilozi Instituta za istoriju. br. 29. Sarajevo.
Nikolić, Danilo, ed. 2004. Sarajevska Megila. Jevrejska opština Sarajevo. Sarajevo.
Pinto, Avram. 1987. Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Sarajevo.
Tauber, Eli. 2016. Zeki Effendi. Sarajevo.
Tauber, Eli. 2007. Ilustrovani leksikon judaizma – istorija, religija i običaji. Sarajevo.