Ljekaruše

Čovječanstvo se od svog nastanka pa sve do danas susretalo sa različitim vidovima bolesti, povreda, pandemija i slično. Uporedo s tim, razvijala se i medicina, te nudila različite vidove izlječenja i pomoći. Pomoć u slučaju bolesti uglavnom je tražena od narodnih ljekara. Način liječenja prenosio se s koljena na koljeno, a liječenje se provodilo po određenim recepturama, koje su ovisile o vrsti bolesti ili povreda. Sredstva upotrebljavana u liječenju bila su većinom biljnog, životinjskog, mineralnog i drugog porijekla. Posebno mjesto u razvoju medicine dali su fratri sa svojim ljekarušama. Ljekaruše su zapisi (rukopisi) narodne medicine, s receptima lijekova sastavljenih prema narodnom ljekarničkom iskustvu te opisom njihova pripremanja, uputama o liječenju različitih bolesti i stanja. Ljekaruše sadrže opise mnogih magijsko-religioznih vjerovanja i rituala. Izvorni rukopisi sežu sve do XIII stoljeća, ali uglavnom nisu sačuvani. Većina sačuvanih ljekaruša iz razdoblja od XVI do XIX stoljeća su i nastali u samostanskim knjižnicama, gdje su se rukopisi čuvali, prepisivali i dopunjavali. Pisani su na latinici, gotici, bosančici i ćirilici, kao i na drugim jezicima. Franjevački samostan sv. Katarine u Kreševu posjeduje impozantnu muzejsku kolekciju, koju sačinjavaju igle za akupunkturuStarokineska metoda liječenja uz pomoć igala koje se zabadaju u određene tačke na koži i kirurški nožić fra Mate Nikolića, prvog diplomiranog liječnika u historiji bosanskohercegovačke medicine, kao i rukom pisanu ljekarušu fra Alojza Perčinlića iz 1820. godine. Osim u samostanu u Kreševu, ovakvi artefakti se čuvaju u samostanskim riznicama u Fojnici i Kraljevoj Sutjesci, u čijem sklopu djeluju i muzeji.