Iz samostanske riznice: tajna banjalučkog trapist sira

O kvalitetu sira trapista govore brojne nagrade. Porijeklo ovog sira je iz Francuske, odakle dolazi i u Bosnu i Hercegovinu. Početak proizvodnje trapista u Bosni i Hercegovini vezan je za samostan trapističkog reda, koji se nalazi nedaleko od Banja Luke. Samostan je izgrađen 1870. godine. Trapisti su napravili poznatu pivovaru, privatnu hidrocentralu i držali su zanatske škole. Do Prvog svjetskog rata, brojna trapistička zajednica (preko 200 monaha), uz kontemplativni život, aktivno je djelovala i na kulturnom polju u Banja Luci. Ipak, najpoznatiji su po proizvodnji sira. Proizvodnja sira trapista započela je 1882. godine, kada je u banjalučki samostan stigao opat Ignacije iz francuskog samostana “Port-du-Salut”. U početku je sir pravljen samo za potrebe samostanske zajednice, a kasnije su ga pravili i za tržište Monarhije, ali i cijele Evrope. Bio je veoma tražen i odlikovan brojnim priznanjima na evropskim sajmovima. Pomenuti sir u Bosni i Hercegovini nije se smio nigdje proizvoditi osim u matičnom samostanu. U izradi sira je sudjelovalo svega desetak specijaliziranih stručnjaka, a opis proizvodnje izvornog banjalučkog trapista čuva se u strogoj tajnosti. Prvobitni naziv banjalučkog sira bio je trapist Maria Stern, a poslije trapist Marija Zvijezda. Još jedna od zanimljivosti vezanih za trapistički red jeste šutljivost, pa je tako nastala izreka „šuti kao trapist“.