Olovsko hodočašće čudesnih ozdravljenja

Jedno od bosanskohercegovačkih hodočašća gdje ljudi mole za ozdravljenje nalazi se u Olovu u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja pripada franjevačkom redu. Na ovom lokalitetu se od 14. stoljeća nalaze katolički vjerski objekti, što ga čini jednim od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi kada se za mjesto i Gospu Olovsku pročulo kao za mjesto gdje su čuda moguća, no pretpostavka je da je to bilo prije 17. stoljeća. Iako pripada katoličkom naslijeđu Bosne i Hercegovine, Gospu Olovsku posjećuju vjernici različitih vjeroispovijesti. Vrhunac hodočašća je svečanost na Veliku Gospu 15. avgusta, kada se katolici-hodočasnici ispovijedaju i pričeste, dok se druge konfesije mole na svoj način za fizička i duševna iscjeljenja. Postoje brojna predanja u kojima se govori o uslišenim molitvama vjernicima bez obzira na konfesiju ili mjesto odakle dolaze. Čak su osmanlijske vlasti znale za svečanost i prema njoj se odnosile sa velikim poštovanjem. Nažalost, 1704. godine crkva je spaljena, a akcija za podizanje Gospina Svetišta pokrenuta je 1923. godine. Izrada plana povjerena je arhitektu Karlu Paržiku. Danas posebnu zanimljivost predstavlja kamen na mjestu gdje su nekad bila vrata uništene crkve, takozvani crni kamen. Vjernici u olovskom svetištu ispred crkve na ovom kamenu pale svijeće. Iako iz zemlje viri u visini od tek pola metra, zapravo je visok 190 cm, a povezan je sa zidom i kamenim pragom. Zanimljivo građevinsko rješenje poslije obnove crkve je stećak ugrađen u novu crkvu, a koji se izvorno nalazio nedaleko od nje. Crkva Gospe Olovske mjesto je i iscjeljivanja, ali i općeg društvenog značaja i međureligijskog dijaloga.