Djevojke oprez, kešketari dolaze

Bez kešketa nema Božića – govorili su bosanskohercegovački katolici. Božić je najradosniji kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista. Kod katolika se slavi 25. decembra po gregorijanskom kalendaru. Uvijek se za ovaj blagdan pripremala ogromna trpeza, a posebno mjesto na jelovniku je zauzimalo keške. Keške je jelo od pribijene ili krupno mljevene pšenice i kokošijeg mesa. Specifičnost fojničkog, kreševskog, sutješkog i gučogoranskog kraja vezana za ovaj običaj jeste postojanje skupine mladića koji se nazivaju kešketari. Riječ je o mladićima koji su pet do sedam dana poslije ili u vrijeme Božića hodali po selima i sa sobom o pojasu nosili drvenu kašiku. Išli su sa sijela na sijelo, na kojima su svojom kašikom jeli keške – jer tada nije bilo dovoljno kašika, a onda i zagledali djevojke ili ašikovali, te se sa njima upoznavali tražeći djevojku za ženidbu. Pri tome su vodili računa o svim osobinama djevojaka: izgledu, dobroti, gostoprimljivosti, kuharskom umijeću i ponašanju. Naravno, i mladići su se trudili da na djevojke ostave što pozitivniji utisak i sebe prezentiraju na najbolji mogući način, pokažu svoju duhovitost, šarm i inteligenciju.