Oda hvale ili “Kad ja pođoh na Bembašu“

Sakralna ili liturgijska muzika sastavni je dio vjerskih obreda. Da li vam je poznata melodija neke jevrejske liturgijske pjesme? Sigurni smo da jeste.

Jedan od sinonima za grad Sarajevo je stara sevdalinka „Kad ja pođoh na Bembašu“. Opjevana tradicionalnim bosanskim melosom, sevdahom, svojevrsni je muzički simbol grada. Uobičajeno je da se ne zna kada i kako su sevdalinke nastajale, pogotovo ko je komponovao njihovu muziku. No, ovo je jedna od rijetkih za koju znamo odakle potiče njena melodija.

Da vas put navede u bilo koju sinagogu za vrijeme tri jevrejska hodočasna praznika Šavuotjevrejski praznik koji slavi primanje Tore. Naziva se još praznikom žetve , Sukotjevrejski praznik improviziranih koliba koji se slavi kao uspomena na izlazak iz Egipta i Pesah, vjerovatno bi se iznenadili kada biste u dijelu molitve koja se izgovara i pjeva za vrijeme ovih praznika prepoznali karakterističnu i poznatu melodiju pomenute sevdalinke. Taj dio molitve zove se Seder alel – Oda hvale.

I to nije sve, pomenuta melodija pojavljuje se i u dijelu molitve kod još dva jevrejska praznika, Purim i Hanukajevrejski praznik slobode i svjetlosti . Kod sefardskih Jevreja pomenuta melodija zastupljena je i u havdaliobred kojim se oprašta od Šabata, i kojim se moli da sljedeća radna nedjelja bude uspješnija, molitvi za ispraćaj Šabata. Taj dio molitve zove se El đo alto – Veliki Bože. Zbog pjevnosti i melodičnosti ove sinagogalne pobožne pjesme, kod sefardskih Jevreja ona je našla primjenu i u narodnoj popularnoj ljubavnoj pjesmi koja se pjeva na judeošpanskom jeziku, a nosi naziv “Mi kerido, mi amando“ – „Moj voljeni, moja željo“.

U kojem god je jevrejskom izdanju slušali, kao liturgijsku ili pjesmu iz naroda, nesumnjivo je da je svojom pjevnom i romantičnom melodijom utjecala na bosanskohercegovačku sredinu i muziku. Njena melodija poslužila je nepoznatom autoru za pisanje sevdalinke, koja je danas jedan od simbola grada Sarajeva.