Mezuza

Domove Jevreja u Bosni i Hercegovini nekada je bilo vrlo lako prepoznati po mezuzama, malim ukrasnim kutijama koje su stajale na ulaznim vratima kuća. Iako mezuza doslovno znači dovratnik, označava svitak pergamenta, na kojem se rukom ispisuju dva odlomka iz Tore. Ispisani pergament pohranjuje se u kutijicu, koja se potom pričvršćuje na dovratnik vrata. Mezuza je micva – Božija zapovijed i njeno postavljanje vrši se prema propisu iz Tore. Propis nalaže da se mezuza postavlja na desni dovratnik svih vrata prostorija u kojima borave Jevreji, osim na vrata toaleta i kupaonica. Pričvršćuje se koso, svojim gornjim dijelom nagnuta prema unutrašnjosti prostorije. Te kutijice obično se postavljaju u visini dohvata ruke iz praktičnih razloga. Običaj je da se prilikom ulaska i izlaska iz prostorije vrhovima prstiju desne ruke dodiruje mezuza, a zatim usne. Njena prisutnost u domovima podiže svijest vjernika o sveprisutnosti Boga. Svakim njenim dodirivanjem vjernik se podsjeća na Božije zapovijedi i svoje moralne obaveze.

Često su ove kutijice u Bosni i Hercegovini bile prava mala umjetnička djela, čijoj se izradi i ukrašavanju posvećivala velika pažnja i ljubav. Izrađivane su od različitih, čak i vrlo vrijednih materijala, a najčešće od drveta, gline ili metala. Na mnogim kućama stajale su srebrene kutijice, sa malim staklenim prozorom. Pamte se i one sa velikom preciznošću rezbarene u drvetu. Danas se izrađuju i od plastike. Ukrašavane su različitim simbolima iz jevrejske tradicije i kulture. Obično je na njenom gornjem dijelu napisano slovo šin, što simbolizira riječ šadaj ili svemogući. Iako ih je Drugi svjetski rat gotovo sve uništio, sjećanja na one specifične i raritetne još su prisutna.