Mazel tov mladenci!

Prvi taktovi pjesme “Aj ke es relumbror de novia ermoza“ ili u prevodu „Oh, kako se svijetli lijepa vjernica“, nekada su bili siguran znak da u blizini počinje veliko svadbeno veselje. Jevrejske svadbe bile su jedinstveni događaji, praćeni glasnom tradicionalnom muzikom, plesovima i velikim brojem gostiju.

Kod bosanskih Sefarda običaj je bio da brak ugovaraju roditelji mladenaca. Svadbe su se mogle organizirati svakog dana u sedmici osim za vrijeme Šabata i drugih praznika. Dan vjenčanja usklađivao se sa mjesečnim ciklusom mladenke i njenoj mogućnosti da stupi u bračni savez, te ispuni svoju bračnu posteljnu dužnost. Prema tradiciji, mladenci se nisu smjeli vidjeti sedam dana prije vjenčanja. Mladenka je dan prije vjenčanja bila dužna obaviti „tevilu“ – vjersko pranje, kako bi se duhovno očistila pred stupanje u ovaj sveti zavjet.

Ceremonija sklapanja braka kod Jevreja i danas počinje potpisivanjem „ketuba“ – bračnog ugovora u kojem su navedene obaveze supružnika, a koji se potpisuje u prisustvu svjedoka. Sam obred vjenčanja obavlja se ispod hupa, svadbenog baldahina, ispod kojeg mladenci piju vino iz iste čaše, koju zatim mladoženja stavlja na pod i nogom gazi na nju. Tek sa razbijanjem čaše, brak se smatra sklopljenim i nakon toga se mladencima čestita riječima „Mazal (mazel) tov“, što znači sretno! Te riječi su znak da veselje može započeti. U Bosni je bio običaj da svekrva upravo svatovskom pjesmom „Aj ke es relumbror de novia ermoza“ pozove prvo snahu na ples, a zatim i svatove, koji su plešući sa mladenkom iskazivali svoje zadovoljstvo sklopljenim brakom. Jedan od najpoznatijih običaja je ples u kojem se mladenci nose na stolicama dok svatovi plešu oko njih.

Da li ste znali da intimni odnosi tek vjenčanog para nisu dozvoljeni prve bračne noći? Prema jevrejskoj tradiciji, mladenci nakon samog vjenčanja vrijeme provode pored porodice i u okruženju koje im je poznato i blisko.

Saznaj više

Prevod pjesme “Aj ke es relumbror de novia ermoza“:

“Oh, kako svijetli lijepa vjernica“

Oh, kako se svijetli lijepa vjernica
Nek’ je sretna stotin’ godinica
Neka dođu da vide, neka uživaju, raduju se
Nek’ imaju mnogo sreće

Oh, kako se svijetle obrve i čelo
Stotinu godina neka živi zadovoljna
Neka dođu vidjeti…

Čim pereš lice svoje
Ja ga perem ružinom vodicom
Neka dođu vidjeti

Kako su kod bosanskih Sefarda brak ugovarali roditelji, postojao je i poseban običaj upoznavanja mladenaca. Veče njihovog prvog susreta nazivalo se „konesimiento“ i odvijalo se u prisustvu roditelja. U ovom običaju, žene-majke imale su vodeću ulogu, a i tom prilikom pjevale su se poznate „komplas“ – svatovske pjesme. Nekada se mlada kupovala, a od tog starog običaja ostala je praksa da je mladoženja dužan isprositi ruku mlade od njenog oca. Zaručnički prsten mladoj stavljao se na kažiprst lijeve ruke.
Razbijanje čaše ispod svadbenog baldahina za Jevreje ima posebno simbolično značenje. Ono simbolizira tugu i bol zbog rušenja Prvog i Drugog hrama. Čak i u ovom najradosnijem trenutku i vrhuncu sreće, Jevreji se podsjećaju na razaranje svog simboličnog praiskonskog doma.
Hrana koja se služi na jevrejskim svadbama je košer i zasniva se na starozavjetnim propisima. Simbolično, s ciljem plodnosti novog bračnog para, na svadbama se služe riba, obredni hljebovi te izgovoraju molitve.

Izvori i literatura

Danon, Cadik. 1996. Zbirka pojmova iz judaizma. Beograd.

Kamhi, David. 2018. Sefardska muzika u kulturi Bosne i Hercegovine. Separat sa javne tribine. Sarajevo.

Papo Bohoreta, Laura. 2005. Sefardska žena u Bosni. Sarajevo.

Pinto, Avram. 1987. Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Sarajevo.

Samokovlija, Sonja. 2005. Običaji Jevreja. U: Običaji muslimana, pravoslavnih, rimokatolika i Jevreja. Sarajevo: Međureligijsko vijeće BiH.

Tauber, Eli. 2007. Ilustrovani leksikon judaizma – istorija, religija i običaji. Sarajevo.

Pjesma Oh, kako svijetli lijepa vjernica u izvedbi AKCUS Seljo (https://www.youtube.com/watch?v=Rjmegwq9mU8) (pristup: 11.09.2020.)

Priče o Naslijeđu	Običaji