Priče o Naslijeđu |
Običaji |
---|
Krštenje i znamenje
Krštenje je veoma značajan obred pravoslavaca u Bosni i Hercegovini. To je obred kojim novorođenče postaje hrišćaninom i članom crkve. Krštenje se naziva još i Sveta tajna, jer je nakon krštenja dijete spremno preuzeti sve ostale crkvene tajne i može biti odgajano po crkvenim principima. Krštenje se vrši u crkvi, hramu, manastiru ili kod kuće, a podrazumijeva svečanost pa je tako dom ukrašen i uređen, prisutni nose svečanu odjeću, te se bira djetetov kum na krštenju i pravi gozba. Uloga kuma je veoma značajna u obredu krštenja. Naime, kada se krste odrasle osobe, one moraju proći katihezuNauk u vjeri ili nauk u vjeri, učešće u molitvama i trodnevni post. Kod djece, ovi činovi izostaju, jer se dijete krštava po vjeri krsnog kuma. Zbog toga se kum naziva trećim roditeljem, odnosno duhovnim roditeljem djeteta, koji ga usmjerava moralnom i duhovnom životu. Zbog toga je izbor ove osobe izuzetno važna odluka u životu pravoslavaca. Od svete tajne krštenja neodvojiva je tajna miropomazanja, koja se vrši zajedno sa krštenjem. To je dio obreda nakon krštenja, u kojem se svetim mirom pomazuju svi dijelovi tijela kroz koje pojmimo ovaj svijet – čelo, oči, nozdrve, usta, uši, prsa, ramena, ruke i noge. Sveto miroMješavina ulja i biljaka koju posvećuje isključivo patrijarh na Veliki četvrtak i onda se šalje svim parohijama i svim sveštenicima je mješavina ulja i biljaka, koju posvećuje isključivo patrijarh na Veliki četvrtak i onda se šalje svim parohijama i svim sveštenicima.
Specifikum pravoslavne religije u prvim vjerskim obredima nakon rođenja jeste tzv. znamenje. Znamenje se vrši prije samog obreda krštenja i obavlja se samo nekoliko dana nakon rođenja djeteta. Jedan od običaja u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine pri obredu znamenje jeste i da neko od mlađih ukućana odlazi sa flašom vode kod sveštenika, koju on osvještava i stavlja u nju svežanj bosiljka. Tada dijete dobiva tzv. ime na znamenju, odnosno ime koje mu sveštenik dodjeljuje i koje nosi do krštenja. Osveštena vodica se nosi kući i koristi tako da se dodaje u vodu za pranje djeteta sve do krštenja. Ranije je to obično podrazumijevalo 40 dana, međutim, krštenje se može obaviti i ranije, sedmicu – dvije nakon rođenja djeteta, nakon što malo ojača. Obred znamenja vrši se u spomen dana kada je Hrist dobio ime, osmi dan po rođenju.
Izvori i literatura
Srdanović, Aleksandra. Običaji muslimana, pravoslavnih, rimokatolika i Jevreja u BiH. 2005. Sarajevo: Međureligijsko vijeće u BiH.