Grančica – tzv. badnjak

Veliki pravoslavni praznik Božić tradicionalno se dočekuje i nekoliko dana pred sam 7. januar. Dan pred Božić naziva se Badnji dan i jednako kao i na sam dan Božića vjernici postupaju po određenim pravilima i ovaj dan. Tačnije, prema vjerovanjima, cijela sedmica prije Božića, koja se naziva Badnja sedmica, nije dobra za određene radnje kao što je skraćivanje noktiju, šišanje, brijanje i slično kako se ne bi „sjeklo zdravlje“. Na Badnji dan ustaje se rano, prije zore, i odmah po ustajanju najstariji i najmlađi član porodice odlaze iz kuće u šumu po tzv. Badnjak, dok žene pripremaju kolače, torte i cjelokupnu božićnu trpezu. Sam Badnjak simbol je hrasta koji su tri mudraca donijeli u štalicu u kojoj je bio novorođeni Isus, kako bi se, po predanju, naložila vatra i dijete ugrijalo.

Za Badnjak se obično bira cer, hrast ili orah, koji domaćin okrenut prema istoku treba da presječe sa tri snažna udarca, što u praksi nije uvijek moguće. Značajno je ipak da se pri sječi izgovori molitva za zdravlje i sreću porodice. Iverak, koji otpadne pri prvom udarcu, se čuva za blagostanje. Razne su varijacije upotrebe ovog iverka, pa se tako on nekada koristi i kao lijek, potapajući se u vodu koju oboljeli piju radi ozdravljenja. Negdje se iverak stavlja pod kvasac u želji da u kući raste sve kao kvasac. Nesumnjivo je da iverak ima važnu ulogu i da ga svaka lokalna zajednica, ako ne i porodica, koristi na način koji smatra najadekvatnijim. Kako god se koristio, jedan njegov dio čuva se u kući i vjeruje se da donosi mir i blagostanje.

Tradicionalno, Badnjak se kući donosi na desnom ramenu i polaže uspravno pored ulaznih vrata do uvečer, kada se unosi u kuću. Sutradan, na dan Božića, Badnjak se pali. Naravno, ovaj običaj mnogo je lakše prakticirati u ruralnim područjima, dok je u gradskim sredinama skoro neizvodivo. Danas u gradskim sredinama Badnjak većinom predstavlja osušena grančica drveta, koja se ubere na Badnji dan i položi ispred vrata kuće ili stana. Ukoliko je to moguće, grančica se zapali na Božić ili se nakon Božića jednostavno iznese van. U centralnim crkvama, u gradovima, gdje je nemoguće na ognjištu paliti Badnjak, organizira se zajedničko paljenje Badnjaka, gdje sveštenik stavlja prvu granu Badnjaka u vatru, a onda to nastavljaju raditi okupljeni vjernici. Iskre i varnice koje nastaju tom prilikom simboliziraju sreću i blagostanje.