Kćeri Božje ljubavi

Na poziv nadbiskupa dr. Josipa Stadlera 1882. godine u Sarajevo dolaze časne sestre reda Kćeri Božje ljubavi. Bio je to period oporavka i preporoda katoličke crkvene organizacije u Bosni i Hercegovini. Dovodi ih Franziska Lechner, njemačka redovnica i utemeljiteljica reda. Njihov društveni angažman je za kratko vrijeme postigao izuzetne rezultate: odmah po dolasku osnivaju u Sarajevu Zavod sv. Josipa, ekonomiju Betanija, Zavod sv. Augustina, današnja Srednja muzička škola u Stadlerovoj, samostan Antunovac na Ilidži, samostan u Novom Sarajevu, a aktivne su i na području Tuzle gdje su uspostavile osnovnu školu 1883. godine, iz koje je izrastao Zavod Kraljice sv. Krunice. 1911. godine na Palama otvaraju samostan Marijin dom i započinju brojne aktivnosti na obrazovanju i humanitarnom radu. Časne sestre koje su dolazile iz različitih dijelova Monarhije: Austrije, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, organizirale su nastavu u osnovnoj školi, potom uspostavile narodnu kuhinju, prvo za djecu koja su pohađala nastavu, a zatim i ostalima. Pomagale su mještanima bez obzira na vjeru i naciju, njegovale bolesnike i pomagale siromahe i prosjake s Romanije. Njih pet rat je zatekao na Palama 1941. godine, odakle su odvedene, ubijene i bačene u Drinu. Crkva ih je 2011. godine kanonizirala i prozvala Drinskim mučenicima. U čast njihovih dobrih djela je izrađen reljef Drinske mučenice koji je napravio pravoslavni vjernik s Pala. Drvo u kojem je izrađen reljef je simbolično izvučeno iz rijeke Drine. Ovaj reljef se danas nalazi u Crkvi sv. Josipa na Palama.