Crkva sv. Klimenta u Mostićima/Mostaćima nedaleko od Trebinja

Crkva sv. Klimenta u Mostićima je mala pravoslavna crkva, u narodu, a nerijetko i u stručnoj literaturi, poznata pod imenom Klimentica. Pretpostavlja se da je nastala vlastitim zalaganjem i ulaganjem seljana Mostića, kako je to bilo često u Osmanskom periodu. Po svojoj arhitekturi ima standardni oblik manjih crkava. Prema natpisu iznad vrata crkve, jasno je da je crkva građena prije 1624. godine. Po istom natpisu jasno je i da nikada nije gorila, jer se ne spominje njeno sekundarno živopisanje. Crkva je posvećena sv. Klimentu, rimskom, svecu koji je imao široki krug poštovatelja na području Trebinja, što je, zapravo, specifikum tog područja. Posvećivanje crkve sv. Klimentu zapravo je tradicijom prenijeta i održana uspomena na četvrtog papu i mučenika Hrišćanske crkve iz I stoljeća n.e, čije su mošti Ćirilo i Metodije lično odnijeli u Rim.

Specifičnost ove crkve je i njena unutrašnjost. Iz uzdužnih zidova izdvajaju se tri pilastra, koji su spojeni lukovima i čine po tri niše sa svake strane. Sve zidne površine od vrha do dna ukrašene su živopisom. Zidna platna podijeljena su u dvije zone, a treću čini svod. Autor je gornju zonu rezervirao isključivo za najvažnije scene iz Hristovog života, a na donjoj su najvažniji sveci. Scene iz Hristovog života na zidovima počinju njegovim rođenjem, a završavaju Vaznesenjem. Svod je posvećen nebeskim likovima Hrista, čime završavaju scene iz njegovog života na zemlji. Tu su još likovi svetaca i scene vezane za njih, Sveto Trojstvo i sl. Veoma neobičan je prikaz scene Hristove smrti u reduciranom obliku: ograničen prostorom, autor je prikazao Hrista na kraju sarkofaga sa krstom iznad, Bogorodicom pored njega, koja svoju glavu i tužne oči naslanja na njega, te njegovog učenika Jovana umjesto svetih žena, što je standardni prikaz. Sveti Kliment, rimski papa kome je crkva posvećena, prikazan je kako desnom izdignutom rukom blagosilja, dok u lijevoj drži Jevanđelje ukrašeno i okovano kamenjem. Prikazan je kao starac duguljastog uskog lica, blagih krupnih očiju, kratke prosijede kose i jako duge brade. Iz djela je jasno da je slikar poznavao svoju struku i prethodne tradicije, te ih prilagodio ograničenom prostoru male crkve. Između ostalih, jedna od posebnih slika na ikonostasu jeste triptih koji predstavlja Bogorodicu sa djetetom u sredini i svecima sa strane. Ovaj umjetnički rad poznat je i po miješanju stilova i slikarskih škola. Dio živopisa je trenutno oštećen, ali uglavnom vidljiv.