„Bosanski prijatelj“ – više od časopisa

Bosanski prijatelj nije predstavljao samo prve novine i početak novinarstva u Bosni i Hercegovini, on je bio mnogo više od toga. Iako je zamišljen kao časopis za književnost i kulturu, u njemu su se nalazili članci koji su obrađivali teme iz filozofije, historije, etnologije, geografije, medicine, itd. Sve ove teme koje su obrađivane u “Bosanskom prijatelju” nisu samo davale površne i osnovne informacije, nego su to bili izuzetno zanimljivi, možemo reći za taj period, naučni članci. Najzaslužniji za pokretanje i izdavanje ovakvog profila časopisa, inače malo zakašnjelog za Europu, bili su Ivan Frano Jukić i Antun Knežević, koji je bio Jukićev učenik, prijatelj i sljedbenik. Pjesme, poslovice, zagonetke, priče krase prva tri broja u kojima se javljaju iste rubrike. Najviše prostora posvećeno je narodnoj književnosti, za koju je fra Frano prikupio impozantnu količinu materijala nastojeći da osnuje književno društvo “Kolo bosansko”. Ova rubrika nam donosi informacije o piscima franjevcima, posebno onima koji su pisali bosanicom. Domaći ljekar je rubrika inspirirana franjevačkim ljekarušama, u kojoj se daju praktične upute o čuvanju zdravlja i liječenju pojedinih bolesti. Prvi broj Bosanskog prijatelja Ivan Frano Jukić je završio 1850. godine u Varcar Vakufu (današnjem Mrkonjić Gradu), a štampan je iste godine u Zagrebu, posvećen je biskupu Josipu Strossmayeru i njegovim zaslugama za preporod katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. Iako su izašla samo četiri broja, “Bosanski prijatelj” je bio inspiracija svim kasnijim časopisima i imao izuzetan utjecaj na obrazovanje i stvaranje čitateljske populacije.