Mapa BiH |
Banja Luka, Mrkonjić Grad |
---|---|
Priče o Naslijeđu |
Kultura, Ličnosti |
„Bosanski prijatelj“ – više od časopisa
Bosanski prijatelj nije predstavljao samo prve novine i početak novinarstva u Bosni i Hercegovini, on je bio mnogo više od toga. Iako je zamišljen kao časopis za književnost i kulturu, u njemu su se nalazili članci koji su obrađivali teme iz filozofije, historije, etnologije, geografije, medicine, itd. Sve ove teme koje su obrađivane u “Bosanskom prijatelju” nisu samo davale površne i osnovne informacije, nego su to bili izuzetno zanimljivi, možemo reći za taj period, naučni članci. Najzaslužniji za pokretanje i izdavanje ovakvog profila časopisa, inače malo zakašnjelog za Europu, bili su Ivan Frano Jukić i Antun Knežević, koji je bio Jukićev učenik, prijatelj i sljedbenik. Pjesme, poslovice, zagonetke, priče krase prva tri broja u kojima se javljaju iste rubrike. Najviše prostora posvećeno je narodnoj književnosti, za koju je fra Frano prikupio impozantnu količinu materijala nastojeći da osnuje književno društvo “Kolo bosansko”. Ova rubrika nam donosi informacije o piscima franjevcima, posebno onima koji su pisali bosanicom. Domaći ljekar je rubrika inspirirana franjevačkim ljekarušama, u kojoj se daju praktične upute o čuvanju zdravlja i liječenju pojedinih bolesti. Prvi broj Bosanskog prijatelja Ivan Frano Jukić je završio 1850. godine u Varcar Vakufu (današnjem Mrkonjić Gradu), a štampan je iste godine u Zagrebu, posvećen je biskupu Josipu Strossmayeru i njegovim zaslugama za preporod katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. Iako su izašla samo četiri broja, “Bosanski prijatelj” je bio inspiracija svim kasnijim časopisima i imao izuzetan utjecaj na obrazovanje i stvaranje čitateljske populacije.
Saznaj više
Fra Ivan Frano Jukić rođen je u Banja Luci 08.07.1818. godine. Za vrijeme svoga djelovanja koristi se pseudonimom Slavoljub Bošnjak. Pokretač je i urednik Bosanskog prijatelja i jedan od gorljivih pristalica Ilirskog pokreta. Među prvima je počeo promišljati o osnivanju muzeja, pa je prikupljao arheološku građu. Mnogi ga smatraju prvim realističkim piscem i historičarem u Bosni i Hercegovini, jer je bio svestran istraživač, pravi erudita i enciklopedista svoga doba, koji se bavio pjesništvom, etnografijom, memoaristikom, geografijom, sakupljanjem kulturno-historijskog nasljeđa. Pored impozantne kulturne, naučne i prosvjetiteljske djelatnosti aktivno participira i u političkom životu s Omer-pašom Latasom 1850.-1851., nakon čega slijedi lom i započinje vrijeme njegova progona. Latas ga 1852. daje uhvatiti i šalje u izgnanstvo u Carigrad. Od 10. juna pa do 5. jula boravi u carigradskom zatvoru. Nakon toga boravi u raznim europskim zemljama i povremeno se vraća u Bosnu i Hercegovinu, da bi život okončao u Beču 1857. godine.
Izvori i literatura
Lovrenović, Ivan. 2005. Putovanje Ivana Frane Jukića. Zadužbina Petar Kočić. Banja Luka – Zagreb.
Pranjković, Ivo. Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene. U: Vijenac 167, 2000.