Priča o bosanskom Lourdesu

Jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini je Crkva svetog Ive u Podmilačju, nadomak Jajca. Jedina je srednjovjekovna crkva koja je u kontinuitetu služila svojoj namjeni i jedna od najstarijih katoličkih crkvi u Bosni i Hercegovini. Samo Podmilačje se spominje u povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaševića 1461., a tom vremenu se može pripisati i postojanje crkve. Sredini 15. stoljeća odgovora i stil gradnje u kome se miješaju centralno-evropski i mediteranski utjecaji, kao i pripadnost kasnogotičkoj umjetnosti.

Uz crkvu vezane su mnoge pučke predaje i legende, npr. prema jednom predanju, zabilježeno je kako je crkva „prešla“ iz sela Pšenika u Podmilačje, koje se nalazi na drugoj obali Vrbasa. Predaja ističe da se nigdje u Bosni i Hercegovini u tolikom broju ne okupljaju vjernici svih konfesija, koji stružu crkveno kamenje i nose ga kao lijek. Svaka daščica, svaki kamenčić poštuju se kao kakav relikt. Do pojave Međugorja (1981.) Podmilačje je po broju hodočasnika bilo najposjećenije hodočasničko mjesto u Bosni i Hercegovini, ali u hodočašću tradicionalno učestvuju i muslimani i pravoslavci iz cijele Bosne i Hercegovine. Neki ga nazivaju i bosanskim Lurdesom.