Krsna slava

Krsna slava je jedinstven običaj u srpskoj pravoslavnoj crkvi, koji je pandan imendanu u katoličkoj crkvi. Krsna slava vodi porijeklo iz staroslavenskih, prethrišćanskih običaja poštovanja plemenskih predaka, a kasnije porodičnog božanstva zaštitnika, što je kroz vijekove evoluiralo u običaj obilježavanja krsne slave ili porodičnog svetitelja. Krsna slava uglavnom je porodični praznik, koji se slavi obično po očevoj liniji, osim ako se bračni drugovi dogovore drugačije, no nije isključivo vezana uz porodicu i vjernike. Postoje određeni ustaljeni običaji koji se isprepliću u porodičnim proslavama, međutim, većinom se proslava ovog praznika odvija po ličnim pravilima porodice koja je slavi. Bez obzira na način nastanka ovog za pravoslavce u BiH (i Srbiji) karakterističnog običaja, ono što je sigurno jeste da je Krsna slava ostala neprekinuta tradicija od pokrštavanja do danas. Svaka pravoslavna porodica u BiH u svom domu treba da ima: ikonu svoje krsne slave, ikonu Hrista i bogorodice, kandilo koje se pali uoči nedjelje i praznika, kadionicu, Sveto pismo, molitvenik i svijećnjak. Svetac koji se slavi na Krsnu slavu je zaštitnik cijelog doma i njegovih svih članova pa se zbog toga posebno veliča, ali i zbog toga što predstavlja vezu i sponu sa svim prethodnim generacijama porodice. Pripreme za krsnu slavu počinju nekoliko sedmica ranije čišćenjem kuće, nabavkom namirnica… A trpeza? Osnova su: slavski kolač, svijeća, slavsko žito, vino i kadionica sa tamjanom. Blagoslov u kuću prvi donosi sveštenik, koji nekoliko dana prije krsne slave ulazi u kuću i donosi osviještenu slavsku vodu, kojom se zamijesi slavski kolač (u nekim krajevima BiH poznat kao krsni hljeb) i skuha se slavsko žito. Sva hrana priprema se dan pred krsnu slavu i sutradan se služi na svečanom ručku ili večeri. Ako slava pada srijedom, petkom ili u dane višednevnog posta, onda se sprema posna hrana. Svijeća je obično od prirodnog voska, posebno se ukrašava i pali je domaćin na dan slave, a gasi se vinom tek kada i posljednji gost ode iz kuće. U nekim krajevima Bosne i Hercegovine gdje sveštenik ne može fizički doći u dom gdje se proslavlja ovaj porodični praznik, slavsko žito i slavski kolač posvećuju se nakon liturgije u crkvi, a domaćin sa dolibašom, najstarijim i najuvaženijim gostom, lomi kolač, umjesto sa svećenikom u svojoj kući. Krsna slava tradicionalno se prenosi sa oca na sina, pa tako sin prvu godinu braka dolazi kod oca na slavu, ovaj mu preda dio slavskog kolača, a već od sljedeće godine je dužan da u svom domu samostalno obilježava slavu. Ukoliko sin nije u mogućnosti da dođe kod oca, već od prve godine braka dužan je sam da organizira proslavu krsne slave. Žena preuzima muževu slavu, ali u porodicama gdje nema muških nasljednika, kćerka, pored svoje nove slave, proslavlja i djevojačku slavu u spomen svojih roditelja. Najčešće krsne slave su: Sv. Nikola, Arhangel Mihajlo (Aranđelovdan), Sveti Georgije (Đurđevdan), Sveti Sava, Sveti Jovan Krstitelj itd.