Brak

Brak je još jedna važna stepenica u životu pravoslavaca, za koji je vezano mnoštvo običaja. Samom činu vjenčanja prethode običaji oko prosidbe mlade i dogovori o vjenčanju. To je prilika da se dvije porodice upoznaju i sprijatelje. Jedna od zdravica koju mladoženjin otac tom prilikom izgovara je: „Evo ga pijemo medenu (slatku rakiju) pa ćemo biti prijatelji pravi, neomraženi. Zdrav da si mi, vrijedni moj prijatelju. Bog te veselio“. Otac mlade treba da odgovori: „Čuo te mili Bog i nebeski dvor“ i time oni zvanično postaju prijatelji i započinju dogovore oko svadbe. Jedan od bosanskohercegovačkih pravoslavnih bračnih običaja jeste i obaranje jabuke sa stabla ili krova kuće, koju je mladoženja dužan da obori puškom, i tek nakon što to uspije može da odvede mladu i da započne svadba. Taj običaj zabilježen je i u pjesmi Mećava, koju izvodi poznati pjevač Luis.

Na sam dan vjenčanja mlada iz kuće izlazi u papučama, a stari svat donosi cipele koje je mladoženja napunio najvećom novčanicom. Djever ima veliku ulogu na svadbi, on je taj koji mladoj predaje cipelu i koji je dužan da je otkupi ukoliko neko tokom svadbe uspije da je ukrade. Nakon izlaska iz kuće, iznad glave mlade se postavi čaršav i lomi se unaprijed pripremljena slatka pogača. Komadići pogače se bacaju, a onaj ko uhvati prvi komad je sljedeći za ženidbu ili udaju. Ovaj običaj se i dalje poštuje samo u seoskim sredinama i tradicionalno organiziranim svadbama. Stari pravoslavni svadbeni običaji bili su podijeljeni na dva dijela: obručenjeDio vjenčanja u kojem mladenci polože zavjete i prihvate prstenje kao simbole vječnosti i vjernosti kod pravoslavaca– dio u kojem mladenci polože zavjete i prihvate prstenje kao simbole vječnosti i vjernosti, te ovjenčanjeDio obreda vjenčanja u kojem mladenci bivaju ovjenčani krunama dok su im desne ruke svezane maramom u znak stvaranja nove zajednice – kao dio vjenčanja u kojem mladenci bivaju ovjenčani krunama, dok su im desne ruke svezane maramom u znak stvaranja nove zajednice – „MALE CRKVE“, PORODICE. Krajnji čin crkvenog vjenčanja koje se redovno upražnjava i danas jeste da mladenci iz iste čaše popiju vodu pomiješanu sa vinom, kao sjećanje na predanje o prvom Hristovom čudu koje se desilo upravo pri obredu vjenčanja.

Ipak, važno je spomenuti da prosidbeni običaji, kao i svadbeni, dosta variraju od kraja do kraja. Tako nije neobično da se u dva različita mjesta javljaju potpuno različiti lokalni običaji, koji su se mijenjali kroz historiju.